Glavna2019-04-17T20:51:26+02:00

Kamilica je zbirka ljudskih odnosa koja postupno postaje jasnija poput razlivene tinte, podijeljena na boje i mjesta jer je nije moguće ograničiti u kronologiju, samo na odlazak, dolazak i povratak.

Zato je put do sreće koji ona ilustrira prikazan u četiri čina:
Nevidljivi neprijateljProlog jutra
Čekanje Mjesečeva izlaskaPolja suncokreta

Samo objašnjenje
za graciozni zvuk vode.
Napjev za odvraćanje pažnje,
tvar koja tiho guši prije buđenja,
a biramo se njome prožeti.

– Što je poezija?

Kamilica je zbirka ljudskih odnosa koja postupno postaje jasnija poput razlivene tinte, podijeljena na boje i mjesta jer je nije moguće ograničiti u kronologiju, samo na odlazak, dolazak i povratak.

Zato je put do sreće koji ona ilustrira prikazan u četiri čina:
Nevidljivi neprijatelj — Prolog jutra
Čekanje Mjesečeva izlaska — Polja suncokreta

Samo objašnjenje
za graciozni zvuk vode.
Napjev za odvraćanje pažnje,
tvar koja tiho guši prije buđenja,
a biramo se njome prožeti.

– Što je poezija?

Eva Rodinis

⋅ neozbiljna govornica ⋅ svakodnevna glumica ⋅
⋅ neodlučna umjetnica ⋅ raspričana slušateljica ⋅

Šetam Zagrebom od siječnja 2002. godine. Učenica sam predzadnjeg razreda XV. gimnazije, a kad nisam u školi može me se zateći s olovkom i slušalicama kako pišem, plešem i pjevam svojim prijateljima neku staru pjesmu.

S trinaest godina sam napisala svoju prvu zbirku na engleskom jeziku, a u najnovijoj ilustriranoj Kamilici ponovo pronalazim inspiraciju u cvijeću te pomoću jednostavnih crteža, boja i okusa dalje zapisujem svoj putopis odrastanja.

Eva Rodinis

neozbiljna govornica ⋅ svakodnevna glumica⋅ neodlučna umjetnica ⋅ raspričana slušateljica ⋅

Šetam Zagrebom od siječnja 2002. godine. Učenica sam predzadnjeg razreda XV. gimnazije, a kad nisam u školi može me se zateći s olovkom i slušalicama kako pišem, plešem i pjevam svojim prijateljima neku staru pjesmu. S trinaest godina sam napisala svoju prvu zbirku na engleskom jeziku, a u najnovijoj ilustriranoj Kamilici ponovo pronalazim inspiraciju u cvijeću te pomoću jednostavnih crteža, boja i okusa dalje zapisujem svoj putopis odrastanja.

Saturday, October 12, 2019|

Skok u slap

Putujem kroz prazni prostor između stanica,
onaj za koji svi tvrde da ne postoji
- kao da je moguće da smo sagradili svijet
bez rupa i neurednih završetaka.

Da se uruši svijet, mogli bismo ga
(od tople gline i lažnog zlata)
ponovo sagraditi iz putopisa padanja
- plutanja suhih leđa.

Gdje pokušavamo stići svojim
skrivanjem u tilu i sintetici?
- Gradimo jedra gdje nema zraka.

I sami se u njih utkamo,
(auto-stoperi koji čekaju nevidljive sile)
- jer nam koža služi kao poderano jedro
i osrednje mjesto za skrivanje.

Wednesday, October 16, 2019|

Vuk u maski imena na čestitci

Lozinka umjesto imena -
izgovaram ispod glasa,
a pamtim po zvuku.

Pretvaram se u
nizove crnih točaka,
redoslijed znakova.

U gornjem desnom kutu
crnom ili plavom kemijskom,
molim lijepo, ako ne želite
da vas isključimo iz igre.

Kad me pitaju za ime,
premišljam se, biram opciju
“da” ili “ne”.

Thursday, October 10, 2019|

U iste rijeke ulazimo i ne ulazimo

Čini se da se svjetlost
lomi drukčije po mraku.

Sunce od terakote mi se razbilo na tjemenu (nebeska su tijela samo posuđe zvijezda) i ostavilo me samu da plešem sa sjenama koje su dotad šutjele. Vlati moje kose čekaju da ožive kao zvjezdače na površini rijeke, petljaju se za stabljike i vuku me prema dnu. Ne vidim više obalu, a još sam u plićaku. “Kakva je voda?” pitam odmičući od sebe lopoče kao stolove u finom restoranu za pčele. Jedu nektar ljeta kao djeca sa sladoledom po obrazima pa ne odgovaraju jer je nepristojno govoriti punih usta.

Voda u meni privlači potoke
pa se na kraju uranjam,
prepuštam se koreografiji utapanja
koju zovemo plesom sa sjenama
i ujutro izlazim na obalu suha.

Tuesday, January 29, 2019|

Lijevak

Način na koji suze
isušuju usne i
ostavljaju iza sebe
tupi okus gladi.

Način na koji krv
pronalazi svoj put
i prelijeva se po bijelom
(etiketi, snijegu ili
pločicama kupaonice)

A oči,
one postaju oblaci.

Go to Top