Skok u slap
Putujem kroz prazni prostor između stanica,
onaj za koji svi tvrde da ne postoji
- kao da je moguće da smo sagradili svijet
bez rupa i neurednih završetaka.
Da se uruši svijet, mogli bismo ga
(od tople gline i lažnog zlata)
ponovo sagraditi iz putopisa padanja
- plutanja suhih leđa.
Gdje pokušavamo stići svojim
skrivanjem u tilu i sintetici?
- Gradimo jedra gdje nema zraka.
I sami se u njih utkamo,
(auto-stoperi koji čekaju nevidljive sile)
- jer nam koža služi kao poderano jedro
i osrednje mjesto za skrivanje.
Leave A Comment