Putujem kroz prazni prostor između stanica,
onaj za koji svi tvrde da ne postoji
－ kao da je moguće da smo sagradili svijet
bez rupa i neurednih završetaka.

Da se uruši svijet, mogli bismo ga
(od tople gline i lažnog zlata)
ponovo sagraditi iz putopisa padanja
－ plutanja suhih leđa.

Gdje pokušavamo stići svojim
skrivanjem u tilu i sintetici?
－ Gradimo jedra gdje nema zraka.

I sami se u njih utkamo,
(auto-stoperi koji čekaju nevidljive sile)
－ jer nam koža služi kao poderano jedro
i osrednje mjesto za skrivanje.